Mlako kršćanstvo: Interpretacija i aktualizacija Pisma Crkvi u Laodiceji (Otk 3,14-22)

Stipo Kljajić - Izvorni znanstveni članak

Lukewarm Christianity: Revisiting the Letter to the Church in Laodicea (Revelation 3:14-22)

Sažetak
Zadnje u nizu od sedam pisama maloazijskim crkvama (Otk 2-3) jest pismo Crkvi u Laodiceji (Otk 3,14-22) koje je umnogome posebno: od toga da je ono završetak prvoga dijela Knjige Otkrivenja, odnosno da je svojevrstan most između prvoga i drugog dijela Otkrivenja, pa sve do važne činjenice da je to jedino pismo kojemu nedostaje bilo kakva Kristova pohvala za dobra djela te ga mnogi, s pravom ili ne, smatraju najoštrijim od svih sedam pisama crkvama u Maloj Aziji. U radu se – kombinirajući sinkronijski i dijakronijski pristup, odnosno više egzegetskih metoda – analizira sadržaj Pisma Crkvi u Laodiceji i pokušava se dati odgovor na nekoliko temeljnih pitanja koja proizlaze iz sadržaja pisma, poput sljedećih: koja su to djela ili nedjela laodicejskih kršćana zbog kojih za njih Krist ima samo kritičke riječi (sve do onih da će ih »ispljunuti iz svojih usta«), odnosno u čemu je degradacija Crkve u Laodiceji tolika da izostaju bilo kakve riječi pohvale? Ima li za laodicejsku kršćansku zajednicu ikakve nade za poboljšanje, odnosno za obraćenje, budući da im Krist upućuje najoštrije riječi? Koje su sličnosti između stanja Crkve u Laodiceji i moderne Crkve, odnosno današnjih kršćana?

Abstract
The last in the series of seven Letters to the Churches of Asia Minor (Revelation 2-3) is the letter to the Church in Laodicea (Revelation 3:14-22). It is peculiar in many ways. It marks the end of the first part of the Book of Revelation and serves as the bridge between its first and second part. It is important to notice that this is the only letter completely void of Christ’s praise for good deeds. Rightly or wrongly, it is widely considered to be the harshest of all the seven Letters to the Churches in Asia Minor. To fathom the contents of the Letter to the Church in Laodicea, this paper combines synchronic and diachronic approaches – i.e. several exegetical methods. It seeks to answer some of the fundamental questions arising out of the Letter, such as these given below. What are the (mis)deeds of the Laodicean Christians that only invite Christ’s rebukes (going so far as to say that he will spit them out of his mouth)? What kind of degradation has the Church in Laodicea sunk to that warrant only reproach? Is there any hope for earnestness and repentance in the Laodicean Christian community because Christ admonishes them the most out of all the Churches of Asia Minor? What are the similarities between the Church in Laodicea and the modern Church – i.e. today’s Christians?