Biblijska imena i religioznost: Kulturno-antropološka analiza tradicije imenovanja u 104 zemlje

Davor Lauc - Izvorni znanstveni članak
Ines Skelac

Biblical Names and Religiosity: A Cultural-Anthropological Analysis of Naming Traditions in 104 Countries

Sažetak
Rad istražuje trajnost i značenja biblijskih imena u suvremenim društvima polazeći od pretpostavke da imenovanje nije puka jezična činjenica, nego duboko ukorijenjena kulturna praksa. Analiza 104 zemlje pokazuje da biblijska imena ustrajavaju i u visoko sekulariziranim društvima, pri čemu se otkrivaju složeni odnosi između religijske tradicije, kulturne memorije i identitetskih procesa. Biblijska imena nisu samo znak osobne religioznosti, nego funkcioniraju kao transgeneracijski nositelji kulturnog pamćenja i simboli pripadnosti, koji u različitim kontekstima mogu poprimiti nove, nerijetko i sekularizirane, konotacije. Posebna pažnja posvećena je teoriji kulturne memorije (Assmann), antropologiji imenovanja (Bodenhorn i vom Bruck) i socio-onomastičkim pristupima. Empirijski podaci – primjerice razlike u preferenciji starozavjetnih i novozavjetnih imena među kršćanskim i muslimanskim zajednicama – služe kao ilustracija šireg procesa u kojem imenovanje postaje način održavanja kulturnog kontinuiteta i artikuliranja identiteta unatoč promjenama u individualnoj religioznosti. Rad stoga otvara mogućnost za daljnju raspravu o tome kako se religijski simboli transformiraju i nastavljaju živjeti unutar kulturnih praksi modernog čovjeka.

Abstract
The paper explores the persistence and meanings of biblical names in contemporary societies, starting from the premise that naming is not a mere linguistic fact but a deeply embedded cultural practice. An analysis of 104 countries shows that biblical names persist even in highly secularized societies, revealing complex interrelations between religious tradition, cultural memory, and processes of identity formation. Rather than serving solely as markers of personal religiosity, biblical names function as transgenerational carriers of cultural memory and symbols of belonging, which in different contexts can acquire new, often secularized, connotations. Special attention is given to the theory of cultural memory (Assmann), the anthropology of naming (Bodenhorn and vom Bruck), and socio-onomastic approaches. Empirical data—such as differences in the preference for Old Testament and New Testament names among Christian and Muslim communities—serve to illustrate the broader process in which naming becomes a means of maintaining cultural continuity and articulating identity despite changes in individual religiosity. The paper thus opens up a space for further discussion on how religious symbols are transformed and continue to live within the cultural practices of modern humanity.